Kada dođete u Istanbul, ovaj napitak vidjećete na svakom koraku. Prije nego što upitate za objašnjenje,sigurno će vas neko već dočekati kratkim upitom "çay "? Zatim ubrzo vam i pružiti elegantno strukiranu čašu u kojoj se nalazi čaj, boje trule višnje. Dio turkse gostoljubivost jeste doček gostiju uz pratnju ovog toplog napitka. Dok budete boravili u gradu vidjećete da je ovo piće ustvari prilika i izgovor za trenutak predaha, kako vama turisti tako i domaćinima.
Dok uživamo u čaju možemo se prisjetiti kineskog imperatora Šen Nong-a (Shen Nong). Koji je jednog jesenjeg dana otkrio ovaj napitak prilikom proključavanja vode kada su listovi biljke slučajno upali u lonac. Prvi spomen o čaju u Evropi javlja se nakon objave putopisa jednog Korčulana, nama znanijeg kao Marka Pola. Sve zemlje koje su se kopnenim trgovačkim putem (Putom Svile) upoznali sa ovim napitkom, ovao piće nazivaju čaj po uzoru na kinesku riječ Čavi (Chavi) što u prevodu znači čaj. Iako je kineski car prvi spravljao čaj, nastanak same biljke čaja vezan je za čuvenog heroja Gilgameša. Jednoga dana u potrazi da stekne besmrtnost, zaputio se ka istoku i nije stajao sve dok nije došao na obale istočnog oceana. Tu je naišao na jednog skeledžiju koji vozio putnika sa obale do ostrva koje se nazirao u daljini. Pitao ga je sta se tamo nalazi i da li bi mogao da ga poveze. Potom mu je skeledžiju rekao da na tom ostrvu žive bogovi, besmrtna bića. On ga upita da li bi i njega mogli da poduče tajni vječnog života? Na to mu je skeledzija rekaoda je ovaj život kao san, samo oni koji ga pobjede mogu biti povezeni na ostrvo i tamo steći znanje o besmrtnosti. Gilgames je odlučio da pobjedi san, sjeo je na obalu i počeo je da meditira. Nakog godinu dana san se mu je počeo polako zatvarati oči, Gilgameš se prenuo i nožem odsjekao očne kapke. Kako legenda kaže upravo iz sasušenih očnih kapaka Gilgameša počelo je da niče stablo čaja. Turski čaj je topli napitak koji se sprema od listova crnog čaja, u aparaturi koja je sastavljena od dva čajnika postavljenim jedan na drugog, gdje se u donjem čajniku nalazi topla voda dok u gornjem otopina latica crnog čaja. U Turskoj se sa uzgojem čaja počinje nakon raspada Osmanske Imperije, iz razloga jer je kafa postala suviše skup proizvod jer nije uzgajana na domaćem tržištu. Čaj je prvo sađen u okolini Istanbula ali je njegova proizvodnja izmještena u provinciju Rize koja leži u istočnim djelovima Crnog mora. Klima koja vlada u ovoj regiji izdvaja turski čaj od drugih crnih čajeva iz razloga jer je Rize jedini grad na svijetu gdje se uzgaja čaj a da tokom zime pada snijeg. Biljka čaja uspjeva zadržati svoj zeleni list na grani čak i u zimskim mjesecima i sve to doprinosi njegovoj aromi. Proizvodnja turskog čaja danas upošljava negdje oko 250.000 ljudi u zemlji a Turska u svjetskoj proizvodnji čaja ima učešće od 4%, dok je po potrošnji na godišnjem nivou Turska prva u iznosi od 7.55 Kg po glavi stanovnika . Dajte sebi pravo na predah, jedan čaj popijte i vi.